Literarni radovi

 

Literarni radovi


PJESME


Jesen

Jesen je  moje najdraže doba,

Svaki plod mora da se proba.

Jabuke zrele najviše volim,

Majku za kolač svaki dan molim.

Sve je šareno, sve je u boji,

Divnu odoru jesen sebi kroji.

Napravim čaj, dok kiša polako pada,

Svaki moj nemir tada se iskrada.

Što je proljeću cvijet, jeseni je list.

Očaran tim, odmah uzmem kist.

                Tino Milošević VII – 1


Jesen

List je malen i žut,
sa stabla pao na put.
Vjetar puše sve jače i jače,
svi vrapčići s grane na granu skaču.
Ispod krošnje vjeverica mala,
zrele lješnjake tražiti je stala.
Kitnjasti rep njen vijori,
dok potočić u šumi veselo žubori.
Laste i rode krenule su na put,
cijela šuma oblači svoj jesenji kaput.
Dani su kraći, hladno je svima,
uskoro će nam doći snježna zima.
                       Emel Spahić VII – 1

Jesen

Jesen nam dolazi, ljeto prolazi.

Zlaćane krošnje pokazuju nam jesenje nošnje.

Lišće šušti pokraj puta,

crvena jabuka viri iz kuta.

Vjetar šumori, potočić žubori.

Grožđe nas u berbu zove,

jesen nam pokazuje slike nove.

Pao je kesten,

eto to je jesen.

Emel Spahić VII – 1


 

Jesen

Kad jesen dođe,

svaka želja za igrom prođe.

Malo je sunca, dani su kratki,

dozrijevaju nam plodovi slatki.

Ptice na jug odlaze,

hladni dani polako dolaze.

Jesen je donijela žutu boju gradu,

sve više ljudi se okreće radu.

                     Hana Zulić VII – 1


Jesenji pogled

Šuška, pucketa lišće,

kažu ljudi bit će ova godina vrlo rodna

gušit ćemo se u plodovima.

Sjedim na mokroj klupi,

nešto me duboko muči.

Nešto me iz šume gleda,

pogledom čvrstim poput leda.

Nešto me špijunira,

ma ne, ne može biti takva smijurija.

Ali šta tako lagano može biti,

da visi o paukovoj niti?

Čas je gore, čas je dole,

pa čekaj, znam, sad mi je bolje.

Šta može biti tako šareno i ljupko,

mako kao vune klupko?

Tako slatko kao med,

pa to je jesenji pogled!

                                    Ejla Sadiković VII – 1