Sarajevo

SARAJEVO

Prije 76 godina partizanske jedinice NOVJ ušle su u grad Sarajevo i oslobodile ga od fašističkog okupatora. Preko Hreše i Višegradske kapije na Vratniku , u nezadrživom naletu, spustili su se partizani do Baščaršije i rijeke Miljacke. Narod je sa velikim oduševljenjem dočekao i prihvatio svoje oslobodioce. Bio je to kraj još jedne borbe za opstanak i preživljavanje i još jedna pobjeda Sarajlija. To je datum koji je obilježio našu prošlost, ali i odredio našu budućnost.

Sarajevo ima svoju prošlost, dugu priču ispričanu od mlađeg kamenog doba, Rimljana, osmanskog i ausrijskog perioda, pa do modernog doba. Pričaju je spomenici svih vremena i stilova, crkve, sinagoge, džamije, uski krivudavi kaldrmisani sokaci, mostovi,česme parkovi. Grad je ovo buna i ratova, osvajača koji su ga pustošili  i razarali, ali on se ponovo rađao, uzdizao i obnavljao.

Neobičan i neobično nesretan grad Sarajevo utemelji je sredinom 15. stoljeća moćni i mudri Isa-beg Isaković, sa jasnom namjerom da podigne šeher, veliki grad, a ne samo  konačište , mjesto predaha na dugom putu osmanskog osvajaja. „Cvijet među gradovima i grad gazija i boraca.“

Isa – begovo djelo nastaviće Gazi Husref-beg i mnogi mnogi drugi. Grad je rastao, razvijao se kao politički, kulturni i privredni centar ovog dijela osmanskog carstava.

„ Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj…, ali ovaj bosanski, kameni šeher Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljepši, življi. U donjem i gornjem dijelu šehera teku bezgranične i bezbrojne žive vode , a sa svih strana ukrašen je mnogobrojnim baščama, koje izgledaju kao ružičnjaci, ili ograđene rajske bašče… Sama čaršija je veoma privlačna i izgrađena po planu.“, tako kaže Evlija Čelebija u svom Putopisu iz 17. Stoljeća.

„ Na moju dušu je djelovala tuga

Što se rastajem sa Sarajevom

Ljutu mi je ranu načinio rastanak

Sa sarajevskim prijateljima.

U njemu čovjek izgleda da

Poživjeti može dugo

Na hiljadu mjesta u Sarajevu teku

Česme, vode života.

U zimskim danima studen steže

Grad , ali se ipak ozbiljni starci

I mladići sastaju u halvatima

Na razgovor

Ali kad stigne doba proljeća i behara

U raj se pretvore bašče ružičnjaka sarajevskih…

                           Nerkesi

Ipak, 1697. godine napredovanje grada zaustavio je princ Eugen Savojski. Spalio je grad, pri tom uništivši mnoge historijske i kulturne spomenike. Sarajevu je trebalo gotovo dva stoljeća da se oporavi.

Još jedna godina obilježila je ovaj grad – 1878. To je početak druge epohe u historiji Sarajeva- austrougarske epohe. Grad doživljava sveobuhvatnu transformaciju, a život u gradu dobija zapadnu dimenziju. Dolazak Austro-Ugarske u Sarajevo dovodi do korjenitih promjena. Grade se kompleksi novih gradskih četvrti, izvršena je regulacija korita Miljacke, izgrađena je kanalizacija, vodovod, električna rasvjeta, tramvajski saobraćaj. Orijentalni šeher dobija novu fizionamiju modernog evropskog grad.

 I tako do 28. 6. 1914. Tog dana za Sarajevo će čuti cijeli svijet, a sarajevski atentat će ući u sve udžbenike historije kao tragični događaj koji je svjetskim silama poslužio kao povod za krvavi  svjetski rat. Nakon ovog rata Sarajevo ulazi u period koji historičar Robert Dania opisuje kao „Zaboravljeni grad Kraljevine Jugoslavije“.

A onda stiže 6. April 1941.godine.To je dan početka II svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Aprilskim ratom Sarajevo se našlo u središtu tragičnih ratnih zbivanja. U četrverogodišnjoj borbi naših naroda protiv fašista i njihovih pomagača u najtežim uslovima okupacije ostao je nepokoreni grad. Bio je centar antifašističke borbe i ilegalnog pokreta. U ratu za oslobođenje zemlje poginulo je 10 961 građanin Sarajeva, 12, 8  % njegovog stanovništva, a oko 1500 poginulo je u jedinicama narodnooslobodilačke vojske na bojištima širom zemlje.

Sa oslobođenjem 6. Aprila 1945. Sarajevo ponovo dobija status glavnog grada. Poslijeratni period je vrijeme obnove i izgradnje. Grade se industrijski objekti , otvaraju se obrazovne, naučne, kulturne institucije, što dovodi do povećanja broja stanovnika i njegovog prostornog širenja.

Sarajevske zimske olimpijske igre 1984. jedine do tada na Balkanu , predstavljaju jedan od najsjajnijih trenutaka u historiji našeg grada.

Nažalost, grad Sarajevo i njegovi građani pamte još jedan 6. April – 1992. godine, početak agresije na našu zemlju. Sarajevo je počelo preživljavati najteže dane u svojoj historiji. Grad se našao pod blokadom i opsadom. Pune tri godine njegovi žitelji su opstali u najtežim uvjetima bez struje, vode, plina i hrane. Hrabrošću, požrtvovanošću i izuzetnom snalažljuvošću njegovih građana Sarajevo je preživjelo i ostalo slobodan grad. Način preživljavanja i borba Sarajlija ostaće u historiji zapisana kao obavezno štivo koje će buduće generacije još dugo istraživati.

„I u koje god doba dana i sa kojeg god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad. Grad koji dotrajava i umire i u isto vrijeme se rađa i preobražava.“ (Ivo Andrić)

“ Znam da je nakon rata nekada teže negoli u ratu, da je neprijatelj podmukliji da čovjeku, poslije tolikog napora da bi se preživjelo, dođe da se opusti. Ali vi to ne možete. Jer je ime Sarajeva danas svjetlost i nada. Nada da hrabrost i tolerancija mogu pobijediti.”

Kénizé Mourad, spisateljica

559 godina historije grada je 559 godina životnih lekcija svijetlih I mračnih, radosnih I tužnih koje su oblikovale generacije Sarajki I Sarajlija. Naša bogata historija je učinila naše Sarajevo učionicom života, učionicom iz kojih izlaze dobri I loši đaci. Na one dobre smo ponosni  I nikad im nećemo moći iskazati dovoljno zahvalnosti za sve što su učinili,čine I činiće za ovaj grad I njene sugrađane. A oni lošim se moramo zahvaliti što nam nekada I previse bolno I fatalno ukazuju na naše slabosti I propuste.

Ovaj grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očajanja.
Ovde zovnem li i topole svoje sugrađanke,
i one čak znače sta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša.

 Izet Sarajlić